Svima onima koji
misle da vjeruju ispravno
a Bibliju nisu ni
dotakli rukom...
Danijel Senkić
Da li se na Božić doista slavi rođenje Isusa Krista? Da
li se Isus Krist rodio 25. decembra, odnosno 7. januara? Da li su apostoli
slavili Božić? Da li je izvorna novozavjetna Crkva držala ovaj praznik? Znate
li šta Biblija kaže za božićnu i novogodišnju jelku? Zastanite na trenutak i
razmislite malo! Veoma mali broj ljudi zna zašto neke stvari radimo u životu i
odakle potiču naši običaji! Svijet na koji smo došli prepun je raznih običaja
uz koje smo rasli i prihvatili ih zdravo za gotovo kao ispravne.
Ali nikada se nismo zapitali zašto!
Pretpostavljamo da je Božić kruna svih kršćanskih
praznika. Bez ikakve sumnje smo slijepo prihvatili proslavu Božića kao jedno od
glavnih učenja i zapovijesti u Novom Zavjetu! Isto tako vlada pretpostavka da
se Isus rodio 25. decembra, odnosno 7. januara i da Novi Zavjet ističe ovaj
praznik kao vodeću kršćansku svetkovinu. Vjerujemo da je običaj razmjenjivanja
poklona nastao zato što su mudraci darivali Krista. No, hajde da prestanemo sa
pretpostavkama i zavirimo u istoriju i u Bibliju ne bismo li otkrili činjenično
stanje!
Božić (engleski "Christmas", što znači "Kristova
misa") u stvari potiče od rimokatoličke mise. Odakle katolicima takav
običaj? Taj običaj dolazi iz paganskih svetkovina koje su se održavale 25.
decembra, na dan rođenja boga sunca - Sola! Božić zapravo predstavlja drevni
obred valizma (obožavanje boga sunca Vala), kulta koji Biblija osuđuje kao najgadniju
idolopokloničku praksu! Štaviše, nigdje u Novom Zavjetu nema ni spomena o
Božiću. Ni apostol Pavle, ni drugi apostoli, ni rana istinita kršćanska crkva
nije svetkovala Božić! Ideja da se Isus rodio 25. decembra je jedna od gatalica
ili priča (Druga Timoteju 4:4), za koje apostol Pavle proriče da će prevariti
svijet u ovim posljednjim vremenima. Prava istina je to da Božić uopšte ne
predstavlja dan Kristovog rođenja! Štaviše, ma koliko taj praznik značio
mnogima, njegovo poreklo nije kršćansko nego pagansko - babilonsko!
Ali, kakve to ima veze? Nije li ispravno svetkovati Božić
u svakom slučaju? Zar nije dobro i lijepo to praznično
"raspoloženje", bez obzira na to kako je nastao sam praznik? VIDJEĆEMO!
Evo zanimljivog dokaza o tome kada je rođen Isus, što
svakako nije moglo da bude zimi! Kada je Isus došao na svijet, evo šta se
dešavalo: "A u istom tom kraju pastiri su noćivali pod vedrim nebom
stražareći kod svoga stada" (Jevanđelje po Luci 2:8). Ovo nikako nije
moglo da se događa u decembru ili januaru pošto su pastiri u Palestini silazili
sa planine najkasnije do prve polovine oktobra i zatvarali ovce zbog hladne
kišne sezone koja nastupa u drugoj polovini tog mjeseca. Primjetićete da sama
Biblija (u Pjesmi nad pjesmama 2:11 i Knjizi Jezdrinoj 10:9,13) dokazuje da
zima u Palestini donosi kišu, zbog čega je sasvim izvjesna nemogućnost da
pastiri spavaju na otvorenom u decembru ili januaru. Tadašnji Jevreji su obično
u rano proljeće izgonili ovce u polja i pustinje, u vrijeme pred Pashu (Pesah)
i tamo bi ih ostavljali do prvih kiša, piše Adam Klark u V tomu svojih
komentara (strana 386). U nastavku teksta autor dodaje: "Dok su boravili u
polju, pastiri bi danonoćno stražarili pokraj svojih stada. S početkom prve
kiše u rani mjesec Marhešvan, a to su oktobar i novembar po našem kalendaru
(pošto ovaj mjesec počinje sredinom našeg oktobra), nalazimo da pastiri u to vrijeme
čuvaju ovce na poljima tokom cijelog leta. Pa, budući da se tada još nisu bili
vratili kući, argument da te godine oktobar još nije bio počeo samo je puka
pretpostavka, kao i to da je Isus rođen 25. decembra, kada na poljima nije bilo
jedne jedine ovce; takođe je isključena mogućnost da je Isus rođen poslije
septembra budući da su ovce još uvijek bile na otvorenom, i to noću. Na osnovu
toga treba odbaciti pretpostavku da je Isus rođen u mjesecu decembru.
Hronologija nam ukazuje na činjenicu da su te noći ovce stajale na
otvorenom".
Svaka enciklopedija i druga literatura od autoriteta
tvrdi da Krist nije rođen 25. decembra. Katolička enciklopedija otvoreno govori
o tome. Tačan datum Kristovog rođenja uopšte nije poznat, što priznaje svaki mjerodavni
autoritet u svijetu, mada bih vam, kada bi ovdje bilo mjesta, ukazao na stihove
u Svetom Pismu koji, ako ništa drugo, daju čvrste osnove za tvrdnju da je Krist
rođen rane jeseni, vjerovatno u mjesecu septembru - približno šest mjeseci
nakon biblijskog praznika Pashe. Da je Bog želio da se pridržavamo i
proslavljamo Kistovo rođenje ne bi od nas u potpunosti sakrio tačan datum
Njegovog rođenja.
Enciklopedije kažu... Ni u Novom Zavjetu, niti bilo gdje
drugdje u Bibliji ne postoji ijedna riječ o tome da treba držati Božić. Vođeni
nadahnutim učenjima apostola Petra, Pavla i drugih, kršćani u prvom vijeku
nikada nisu proslavljali Božić. Nijedan biblijski autoritet ne nalaže
svetkovanje tog praznika, ma kako to čudno izgledalo. Odakle nam onda takav
običaj?
Budući da je Božić dospio u naše krajeve preko
Rimokatoličke crkve, provjerićemo šta kaže enciklopedija koju je objavila ta
crkva. Pod odrednicom "Božić" stoji sljedeće: "Božića nema među
praznicima najranije kršćanske Crkve. Prvi dokazi o postojanju te svetkovine
potiču iz Egipta. Paganski običaji vezani za mjesec januar podsjećaju na
Božić". U nastavku teksta priznaje se istina da "u Svetom Pismu samo
grešnici slave svoj rođendan, dok sveci to ne čine".
Enciklopedija Britanika tvrdi: "Božić nije postojao
među ranijim praznicima u crkvi..."
Dakle, taj praznik nije uspostavio Isus Krist, apostoli
ili neki drugi biblijski autoritet, već je on tek kasnije odabran iz paganskih
običaja i uveden u kršćansku religiju. Enciklopedija Amerikana kaže:
"Prema mnogim izvorima Božić se nije slavio u prvim vjekovima kršćanske
crkve pošto se u kršćanstvu uobičajilo proslavljanje smrti istaknutih ličnosti,
a ne njihovog rođenja..." ("sveta večera", ustanovljena u Novom Zavjetu,
predstavlja spomen na Kristovu smrt). "...tek u četvrtom vijeku
uspostavljen je ovaj praznik u znak sjećanja na taj događaj (Kristovo rođenje).
Pošto se nije pouzdano znalo koji je datum rođenja Isusa Krista, Crkva u
zapadnom Rimskom Carstvu je u petom vijeku naredila da se Božić zauvijek
proslavlja na dan starog rimskog festivala posvećenog rođenju Sola!"
Sada molim za vašu
pažnju! Gore
priznati istorijski izvori tvrde da tokom prvih dvije do tri stotine godina kršćanske
crkve kršćani nisu slavili Božić! Tek negdje u četvrtom vijeku naše ere taj
praznik prodire na Zapad, tačnije u Rimsku crkvu da bi tek u petom vijeku ta
crkva naredila da se Božić slavi kao zvaničan "kršćanski" praznik!
Dakle, kako se jedan takav bezbožan običaj uvukao u takozvano kršćanstvo?
Šaf-Hercogova enciklopedija, u svom tekstu koji nosi naslov "Božić",
daje jedno dobro objašnjenje o tome kako se odvijao taj proces: "Ne može
se precizno odrediti koliko je datum ovog praznika zavisio od najkraćeg dana u
godini i paganskog festivala Brumalije (25. decembar), koji pada odmah nakon
Saturnalija (17-24. decembar), kada se proslavljao dolazak "novog
sunca". Paganski festivali - Saturnalija i Brumalija - bili su isuviše
duboko ukorjenjeni u narodne običaje
da bi se za njih moglo reći da su nastali pod uticajem kršćanstva...
Paganski festival koji se proslavljao orgijama i razuzdanim veseljem bio je
toliko popularan, da je kršćanima bilo drago što su pronašli izgovor da, uz
neke manje promjene u duhu i načinu svog slavlja, nastave da ga drže. Kršćanski
propovjednici na Zapadu i Bliskom istoku protestovali su protiv nedolične
ispraznosti kojom se proslavljalo rođenje Kristovo. Kršćani u Mesopotamiji su
optužili svoju braću na Zapadu za idolatriju i obožavanje sunca pošto su ovi
prihvatali taj paganski festival kao kršćanski praznik".
Ne zaboravite da je rimski svjet po svojoj prirodi
paganski. Prije četvrtog vijeka naše ere broj kršćana u Rimskom Carstvu bio je
mali. No, iako se njihov broj povećavao, kršćani su neprestano bili izloženi
progonu od strane Rimske vlade i rimskih pagana. Međutim u četvrtom vijeku na
rimski prijesto dolazi car Konstantin, koji ispovjeda kršćanstvo. On stavlja kršćansku
religiju u istu zakonsku kategoriju sa paganizmom i tada stotine hiljada ljudi
u rimskoj civilizaciji počinje da prihvata takvo popularno kršćanstvo. Ali ne
treba zaboraviti da su ljudi u rimskom svijetu rasli sa paganskim običajima u
kojima centralno mjesto zauzima idolopoklonički festival koji se održava 25.
decembra. Svake godine ljudi su se tog dana veselili u naročitom prazničnom
raspoloženju i duhu, pa budući da je ta svetkovina bila "pravo"
uživanje, ljudi nisu željeli da je se odreknu! Šaf-Hercogova Enciklopedija
objašnjava i to da je Konstantin u četvrtom vijeku zvanično priznao nedjelju
kao kršćanski dan odmora (na engleskom "SUNday", odnosno "dan
sunca"). Stoga su pagani, koji se već tada masovno okreću "kršćanstvu",
primili taj dan paganskog obožavanja sunca i uticaj manihejstva (teorije koja
identifikuje Sina Božijeg kao fizičko sunce), što im je poslužilo kao izgovor
da svoj paganski festival - 25. decembar (datum rođenja boga sunca) - proglase
danom rođenja Krista. Tako je Božić dospio u naše takozvano kršćanstvo! Taj
praznik se može zvati bilo kojim imenom, ali on i dalje ostaje taj stari
paganski festival u kome se obožava sunce, a jedino što se promjenilo je ime
kojim ga danas zovemo! Zeca možete nazvati "lavom", ali on će i dalje
ostati samo običan zec.
Još jedan citat iz Britanike: "Moguće je da su još
354. godine izvjesni Latini prebacili datum sa 6. januara na 25. decembar, kada
pada praznik u čast boga Mitre ili rođenja nepobjedivog SUNCA. Sirijci i
Jermeni ostali su vjerni 6. januaru, optužujući Rimljane da su obožavaoci sunca
i idolopoklonici, utvrdivši da je praznik na dan 25. decembra izmišljotina
Cerintovih učenika".
Ako je Božić stigao u naše krajeve preko Rimokatolika, a
oni su ga preuzeli iz paganizma, odakle onda paganima taj praznik? Gdje, kada i
kako je nastao Božić?
Božić je glavni običaj izopačenog sistema koji svako
biblijsko proročanstvo i učenje naziva BABILONOM. Njegovo praktikovanje
započelo je u prvobitnom Babilonu, gdje se taj običaj i razvio za vrijeme
vladavine cara Nimroda! Da, Božić vuče korjene iz civilizacije koja je nastala
nedugo nakon velikog Potopa u Bibliji (Nojeve barke). Izvorni osnivač babilonskog
sistema je u stvari Nimrod, unuk Nojevog sina Hama. Još od tog doba ovaj sistem
dominira nad cijelim svijetom. Babilon predstavlja sistem organizovanog
takmičenja među vladama i carstvima u kojima upravljaju smrtni ljudi i zasniva
se na ekonomskoj praksi utrkivanja (konkurencije) i stvaranja profita. Nimrod
je bio graditelj babilonske kule - izvornog Babilona, kao i Ninive - drevne
asirske prijestolnice - i mnogih drugih gradova. On je organizator prvog svjetskog
carstva. Njegovo ime na hebrejskom dolazi od riječi "Marad", što
znači "onaj koji se pobunio" (Prva knjiga Mojsijeva 10:6, 8-12).
Mnogi stari spisi sadrže obilje podataka o ovom čovjeku, začetniku velikog,
organizovanog, opštesvjetskog otpada od Boga, koji i dan danas preovladava u cijelom
svijetu.
Nimrod je bio veliki zlikovac. Za njega se tvrdi da se
oženio rođenom majkom - Semiramidom. Nakon njegove iznenadne smrti njegova
majka-žena počela je da propagira zlu doktrinu po kojoj je Nimrod navodno
preživio smrt tako što je postao duh. Semiramida je tvrdila da je preko noći iz
jednog mrtvog panja izraslo razgranato zimzeleno drvo koje simboliše Nimrodovo
rođenje u novi život. Propagirala je i to da Nimrod svake godine na svoj
rođendan posjećuje to zimzeleno drvo i ostavlja poklone na njemu. Dan
Nimrodovog rođenja bio je 25. decembar! Upravo tu se krije pravo poreklo
božićne jelke.
Spletkama i manipulacijama, Semiramida je uspjela da
postane babilonska "carica nebeska", a Nimrod, mada pod raznim
imenima, "nebeski božanski sin". U tom idolopokloničkom kultu Nimrod
je, nakon navodne regeneracije, postao i lažni Mesija, sin paganskog boga Sunca
- Vala! "Majka i sin" (regenerisani Nimrod i Semiramida) postali su
glavni predmeti obožavanja u tom lažnom babilonskom sistemu, a sam kult
proširio se po cijelom svetu. U različitim zemljama i na različitim jezicima
"majka i sin" nose različita imena. U Egiptu su poznati kao Izida i
Oziris, u Aziji kao Cibela i Dijus, a u paganskom Rimu kao Fortuna i Jupiter.
Krivotvorine Madone pronađene su čak i u Grčkoj, Kini, Japanu i Tibetu i to
mnogo godina prije rođenja Isusa Krista!
U četvrtom i petom vijeku stotine hiljada pagana u
rimskom svijetu "prihvataju" novopopularizovanu religiju - "kršćanstvo",
ali zadržavaju stare paganske običaje i vjerovanja pod plaštom IMENÂ koja zvuče
kršćanski. Tako je ideja o Madoni i slika "majke i djeteta" stekla
popularnost koja je naročito dolazila do izražaja za vrijeme Božića. Svi smo se
rodili i bili vaspitani u ovom babilonskom svetu. Duboko smo zagazili u sve te
običaje koje, evo, praktikujemo već cijeloga života. Učili su nas da te običaje
prihvatimo sa strahopoštovanjem, kao nešto presveto. Nikada nismo marili da
otkrijemo odakle su nam došli ti običaji - iz Biblije ili iz paganskog
idolopoklonstva!
Kada otkrijemo istinu obično budemo šokirani. Nažalost,
čista istina vrijeđa neke ljude!
Međutim, Bog zapovjeda svojim vjernim propovednicima: "Viči iz grla, ne usteži se, podigni
glas svoj kao truba, i objavi narodu mojemu bezakonja njegova". Ove
činjenice su možda šokantne, ali to je čista istorijska i biblijska istina!
Prava postojbina Božića je drevni Babilon. Božić je sastavni činilac
organizovanog otpada kojim je sotona držao prevareni svijet u svojoj šaci tokom
svih proteklih vjekova! U Egiptu se oduvijek vjerovalo da je sin boginje Iris
(egipatsko ime za "caricu nebesku") rođen 25. decembra. Većina
paganskog svjeta slavila je taj čuveni rođendan mnogo vjekova prije rođenja
Isusa Krista.
25. decembar nije datum rođenja Isusa, istinitog Krista!
Apostoli i rana istinita kršćanska Crkva nikada nisu slavili dan Kristovog
rođenja. Ne postoji nijedna zapovjest, ni nalog u Bibliji o proslavi tog
praznika. Naprotiv. Vjerovali ili ne, slavljenje rođendana je paganski, a ne kršćanski
običaj. Biblija nam ne nalaže da obožavamo "Majku i djete". Apostoli
i rani istiniti kršćani nikada nisu činili tako nešto! Sveto Pismo spominje da
je anđeo rekao Mariji: "Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom", a u
nastavku tog stiha piše: "Blagoslovljena si ti među ženama" - dodatak
koji u najvjerodostojnijim izvornim grčkim rukopisima ne postoji. Jelisaveta je
rekla Mariji: "Blagoslovljena si ti među ženama", a sama Marija:
"Od sad će me zvati blaženom svi naraštaji" (Jevanđelje po Luci 1:28,
42, 48). Marija je dobila veliki blagoslov od Boga koji su zaista priznale sve
potonje generacije, ali to ne znači da od nje treba praviti božanstvo,
obožavati njenu ličnost ili je smatrati bogoslovom. Ona je obično ljudsko biće.
Rasprostranjeno obožavanje Marije, "Majke Božije" i doktrina o
bezgrešnom začeću (tvrdnja da je ostala djevica do kraja života) načinili su od
nje krivotvorenog posrednika između Boga i ljudi, što predstavlja nastavak
drevnog babilonskog idolopoklonstva koje se ustoličilo vještim obmanama
Nimrodove žene Semiramide. Taj oblik idolopoklonstva neraskidivo je povezan sa
idejom o "Božiću"! Tako su stare idolopokloničke "haldejske
misterije" - čiji je rodonačelnik Nimrodova žena - preko paganskih
religija dospjele u katoličku crkvu, ali pod novim imenima koja zvuče kršćanski.
Iz katoličke crkve ove misterije su prenijete na protestanske vjeroispovesti,
nakon čega su se proširile i na sav današnji svjet!
Odakle nekim ljudima običaj da drže imelu? Ovu biljku su
zimi koristili stari pagani tokom festivala sunčeve prekretnice (suncostaja ili
solsticija), pošto se smatralo da je imela, zbog njene navodno čudesne iscjeliteljske
moći, svetinja za SUNCE. Paganski običaji ljubljenja ispod imele predstavljaju
prvi korak u noć bančenja i pijane razuzdanosti - proslavu smrti
"starog" i rođenja "novog" sunca u vrijeme zimskog
suncostaja. Imela - svetinja u paganskim praznicima - je parazit! I sveta
jagoda se smatrala svetinjom za boga sunca. Čak i paljenje vatre i svijeća u kršćanskim
ceremonijama predstavlja puki nastavak paganskog običaja da se bog sunca, koji
polako klone, podstakne na život kada sunce stigne na najnižu tačku na južnim
nebesima! U knjizi "Odgovori na pitanja" autor Frederik Haskins piše:
"Prema vjerovanju mojih izvora, upotreba božićnih vjenaca vodi porijeklo
od paganskih običaja da se ukrašavaju zgrade i svetilišta za vrijeme praznika
koji se slavio istog dana kad i Božić. Božićna jelka potiče iz Egipta, ali je
ovaj običaj uveden mnogo ranije u odnosu na vrijeme kada se Božić pojavljuje
kao praznik".
Ali dobri stari Djeda Mraz ili Božić Bata sigurno nije
tvorevina paganizma! Nažalost - jeste. Stvarni Djeda Mraz po svom karakteru
nije tako svet i velikodušan kako to mnogi pretpostavljaju! Djeda Mraz potiče
od "Svetog Nikole", rimokatoličkog biskupa iz petog 6 vijeka. U
jedanaestom izdanju Enciklopedije Britanike, tom XIX, str. 648-9, kaže se sljedeće:
"Sveti Nikola, biskup iz Mire. Svetac koga su Grci i Latini slavili šestog
decembra... Legenda o Svetom Nikoli, koja kaže da je potajno darovao miraz
trima kćerima jednog siromašnog građanina, smatra se izvorištem starog običaja
da se na noć Svetog Nikole (6. decembra) krišom ostavljaju pokloni. Ovaj običaj
je potom prenijet na dan Božića, pa otuda i potiče veza između Božića i Božić
Bate".
Roditelji kažnjavaju djecu za laž, ali u vrijeme Božića
ili Nove godine oni sami pričaju djeci laži o Djeda Mrazu! Možda zato nije čudo
što mnoga djeca kad porastu saznaju istinu, pa povjeruju da je činjenica o
postojanju Boga samo još jedan mit i legenda. Da li je kršćanski učiti djecu
mitovima i lažima? Bog kaže: "NE SVJEDOČI
LAŽNO!" Možda je laganje po ljudskom rezonovanju opravdano i ispravno,
ali Bog kaže: "Neki se put čini
čovjeku prav, a
kraj mu je put k smrti". U engleskom jeziku čak postoji izraz "stari Nik", termin
koji se odnosi na đavola! Da li mislite da ima neke veze između te dvojice?
Sotona se pojavljuje kao "anđeo svjetla", sa
ciljem da prevari ljude!
I tako, kada ispitamo činjenice, ostajemo zapanjeni nad
otkrićem da uobičajeno držanje Božića nakon svega i nije prava kršćanska
praksa, nego paganski običaj - jedan od babilonskih puteva na kojima se obreo
naš narod!
Ali ako Biblija ćuti o slavljenju Božića i u njoj nije
zapisano da su apostoli i rana istinita Crkva svetkovali taj praznik, onda mora
da piše nešto o božićnoj i novogodišnjoj jelci!
Mnogi će se zaista iznenaditi kada budu čuli, a evo šta
kaže Biblija - Knjiga proroka Jeremije 10:1-6 - "Ovako veli Gospod: ne učite se putu kojim idu narodi... Jer su
uredbe u naroda taština, jer sjeku DRVO u šumi, djelo ruku umjetničkih sjekirom;
Srebrom i zlatom ukrašuju ga, klinima i čekićima utvrđuju ga da se ne
pomiče".
Savršen opis božićne jelke koja za Gospoda predstavlja
"put naroda - uredbu (običaj) naroda". U ovom biblijskom tekstu nam
se zapovjeda da se ne učimo takvom putu i da ga ne slijedimo! Taj put se u ovom
pasusu Svetog Pisma smatra idolopoklonstvom. Peti stih podsjeća na činjenicu da
drveta ne mogu da govore i hodaju - moraju da se nose. "Ne boj ih se
(drveta), jer ne mogu zla učiniti, a ne mogu ni dobra učiniti". To nisu
bogovi kojih se treba plašiti. Neki čak pogrešno tumače ovaj stih misleći da je
njegova poenta u tome da istakne kako nije važno da li čovjek ima božićno drvo
ili ne, ali ovaj stih to uopšte ne kaže.
Ali kada je riječ o najvažnijem djelu proslave Božića -
kupovanju i davanju poklona - mnogi će trijumfalno uzviknuti: "Barem za to
nam Biblija kaže da tako treba raditi! Nisu li mudraci odnijeli darove Isusu?"
I u ovom slučaju očekuje nas poneko iznenađenje kada budemo saznali pravu
istinu! Prvo obratimo pažnju na istorijsko poreklo običaja razmjenjivanja
darova, a potom i da vidimo šta Biblija tačno kaže o tome.
Citiramo iz "Biblioteka Sakra", tom XII, strana
153-155: "Razmjena poklona među prijateljima karakteristična je za Božić i
Saturnaliju, pa zato mora da su ga kršćani prihvatili od pagana, kao što
Tertulijan jasno upozorava".
Činjenica je da običaj razmjenjivanja poklona među
prijateljima i rođacima u vrijeme Božića, koji se tako čvrsto ukorijenio, nema
u sebi ni najmanji trag kršćanstva! To zaista izgleda veoma čudno! Taj običaj
ne slavi rođenje Isusa Krista, niti je nastao u čast tog dana! Pretpostavite da
neka vama draga osoba slavi rođendan i da želite da ga proslavite sa njom. Da
li biste u tom slučaju pokupovali izdašne poklone za sve goste na žurci, razmjenili
ih sa prijateljima i onima koji su vam dragi, a da potpuno ignorišete kupovanje
poklona onome čiji rođendan slavite? Gledano iz tog ugla izgleda kao apsurd, a
upravo to rade ljudi svuda u svijetu! Oni slave dan koji ne predstavlja datum Kristovog
rođenja, troše novac koji su s mukom zaradili na poklone koje potom razmjenjuju
sa prijateljima i rođacima. Štaviše, iz mog višegodišnjeg iskustva koje vjerujem
da većina izučavatelja Biblije može da potvrdi, mogu slobodno da kažem da sa
približavanjem mjeseca decembra i januara skoro svi nominalni kršćani potpuno
zaborave poklon za Krista, kao i razlog Njegovog rođenja.
Sada uzmite u obzir riječ Biblije o davanju poklona na
dan kada je rođen Isus Krist, u Jevanđelju po Mateju 2:1-11 - "A kad se
rodi Isus u Betlehemu Judejskome, za vremena cara Iroda, a to dođu mudraci od
istoka u Jerusalim i kažu: Gdje je car Judejski... I ušavši u kuću vidješe dijete
s Marijom materom njegovom, i padoše i pokloniše mu se; pa otvoriše dare svoje
i darivaše ga: zlatom, i tamjanom, i smirnom". ZAŠTO je Isus darivan?
Vidite da su se oni raspitivali za dijete Isusa koje je
rođeno da bude car Jevreja! Zašto su mu onda odnijeli darove? Da li zato što je
bio Njegov rođendan? To sigurno nije bio razlog, jer su mudraci došli da ga
vide nekoliko dana nakon njegovog rođenja! Da li su to učinili nama za primjer
da bismo mi danas kupovali poklone jedni drugima? Ne. Dobro čitajte: oni nisu
razmjenili poklone između sebe, nego "darivaše njega". Dakle, svoje poklone
dali su Kristu, a ne svojim prijateljima, rođacima ili jedan drugome! Zašto?
Dopustite da citiram iz "Komentara" Adama
Klarka, tom V, strana 46: "Stih 11. (I darivaše ga). Ljudi sa istoka
nikada nisu izlazili pred careve i velikane bez poklona u ruci. Ovaj običaj se
može često primjetiti u Starom Zavjetu, a on još uvijek postoji na Istoku i
nekim novootkrivenim južnim ostrvima". Tu se dakle krije odgovor! Mudraci
nisu uvodili nekakav novi kršćanski običaj razmjenjivanja poklona među
prijateljima u čast Kristovog rođenja. Oni su slijedili stari istočni običaj da
daruju cara kada pred njega izađu. Mudraci su lično izašli pred rođenog cara
Jevreja, pa je običaj nalagao da iznesu darove, baš kao što je i carica Šiva
(carica Savska) donijela darove Solomonu u Starom Zavjetu i kao što mnogi danas
nose poklon kada idu u važnu posjetu.
Ne, običaj davanja poklona se uopšte ne zasniva na tom
događaju o kojem smo pročitali u Svetom Pismu. Naprotiv, kao što se vidi iz
gornjeg citata iz istorije, riječ je o nastavku starog paganskog običaja.
Božić i Nova godina su se pretvorili u komercijalnu
sezonu koja se svake godine izdržava od velike reklame. U mnogim prodavnicama i
na ulicama vide se maskirani "Djeda Mrazovi". Novine pišu o duhu
Božića, prazničnom raspoloženju koje vlada tih dana i navodnom značenju tog
praznika. Lakovjernim ljudima je toliko toga uliveno u glavu da se mnogi uvrijede
kada im se kaže istina! Svake godine stvara se to "Božićno i novogodišnje
raspoloženje", ne zato da bi se slavio Krist nego da bi se prodala roba!
Uostalom, kao i sve sotonine prevare i ova se pojavljuje
kao "anđeo svjetla", budući da je napravljena da izgleda kao nešto
što je dobro. Svake godine troše se milioni u svim valutama kada nastupi taj
nalet trgovine naveliko i to na štetu svega onoga zbog čega je Isus i došao na
ovaj svijet! Ta sezona kupovine dio je babilonskog ekonomskog sistema!
Živimo u Babilonu, kao što je biblijsko proročanstvo i
predskazalo, a da toga nismo ni svjesni! Upozorenje stoji u Knjizi Otkrivenja
18:4 - "Izađite iz nje, narode moj,
da se ne pomiješate sa njenim grijesima i da vam ne naude zla njena koja uskoro
dolaze".