ISTINA O BOŽIĆU

Svima onima koji misle da vjeruju ispravno

a Bibliju nisu ni dotakli rukom...

Danijel Senkić

Da li se na Božić doista slavi rođenje Isusa Krista? Da li se Isus Krist rodio 25. decembra, odnosno 7. januara? Da li su apostoli slavili Božić? Da li je izvorna novozavjetna Crkva držala ovaj praznik? Znate li šta Biblija kaže za božićnu i novogodišnju jelku? Zastanite na trenutak i razmislite malo! Veoma mali broj ljudi zna zašto neke stvari radimo u životu i odakle potiču naši običaji! Svijet na koji smo došli prepun je raznih običaja uz koje smo rasli i prihvatili ih zdravo za gotovo kao ispravne.

Ali nikada se nismo zapitali zašto!

Pretpostavljamo da je Božić kruna svih kršćanskih praznika. Bez ikakve sumnje smo slijepo prihvatili proslavu Božića kao jedno od glavnih učenja i zapovijesti u Novom Zavjetu! Isto tako vlada pretpostavka da se Isus rodio 25. decembra, odnosno 7. januara i da Novi Zavjet ističe ovaj praznik kao vodeću kršćansku svetkovinu. Vjerujemo da je običaj razmjenjivanja poklona nastao zato što su mudraci darivali Krista. No, hajde da prestanemo sa pretpostavkama i zavirimo u istoriju i u Bibliju ne bismo li otkrili činjenično stanje!

Božić (engleski "Christmas", što znači "Kristova misa") u stvari potiče od rimokatoličke mise. Odakle katolicima takav običaj? Taj običaj dolazi iz paganskih svetkovina koje su se održavale 25. decembra, na dan rođenja boga sunca - Sola! Božić zapravo predstavlja drevni obred valizma (obožavanje boga sunca Vala), kulta koji Biblija osuđuje kao najgadniju idolopokloničku praksu! Štaviše, nigdje u Novom Zavjetu nema ni spomena o Božiću. Ni apostol Pavle, ni drugi apostoli, ni rana istinita kršćanska crkva nije svetkovala Božić! Ideja da se Isus rodio 25. decembra je jedna od gatalica ili priča (Druga Timoteju 4:4), za koje apostol Pavle proriče da će prevariti svijet u ovim posljednjim vremenima. Prava istina je to da Božić uopšte ne predstavlja dan Kristovog rođenja! Štaviše, ma koliko taj praznik značio mnogima, njegovo poreklo nije kršćansko nego pagansko - babilonsko!

Ali, kakve to ima veze? Nije li ispravno svetkovati Božić u svakom slučaju? Zar nije dobro i lijepo to praznično "raspoloženje", bez obzira na to kako je nastao sam praznik? VIDJEĆEMO!

Evo zanimljivog dokaza o tome kada je rođen Isus, što svakako nije moglo da bude zimi! Kada je Isus došao na svijet, evo šta se dešavalo: "A u istom tom kraju pastiri su noćivali pod vedrim nebom stražareći kod svoga stada" (Jevanđelje po Luci 2:8). Ovo nikako nije moglo da se događa u decembru ili januaru pošto su pastiri u Palestini silazili sa planine najkasnije do prve polovine oktobra i zatvarali ovce zbog hladne kišne sezone koja nastupa u drugoj polovini tog mjeseca. Primjetićete da sama Biblija (u Pjesmi nad pjesmama 2:11 i Knjizi Jezdrinoj 10:9,13) dokazuje da zima u Palestini donosi kišu, zbog čega je sasvim izvjesna nemogućnost da pastiri spavaju na otvorenom u decembru ili januaru. Tadašnji Jevreji su obično u rano proljeće izgonili ovce u polja i pustinje, u vrijeme pred Pashu (Pesah) i tamo bi ih ostavljali do prvih kiša, piše Adam Klark u V tomu svojih komentara (strana 386). U nastavku teksta autor dodaje: "Dok su boravili u polju, pastiri bi danonoćno stražarili pokraj svojih stada. S početkom prve kiše u rani mjesec Marhešvan, a to su oktobar i novembar po našem kalendaru (pošto ovaj mjesec počinje sredinom našeg oktobra), nalazimo da pastiri u to vrijeme čuvaju ovce na poljima tokom cijelog leta. Pa, budući da se tada još nisu bili vratili kući, argument da te godine oktobar još nije bio počeo samo je puka pretpostavka, kao i to da je Isus rođen 25. decembra, kada na poljima nije bilo jedne jedine ovce; takođe je isključena mogućnost da je Isus rođen poslije septembra budući da su ovce još uvijek bile na otvorenom, i to noću. Na osnovu toga treba odbaciti pretpostavku da je Isus rođen u mjesecu decembru. Hronologija nam ukazuje na činjenicu da su te noći ovce stajale na otvorenom".

Svaka enciklopedija i druga literatura od autoriteta tvrdi da Krist nije rođen 25. decembra. Katolička enciklopedija otvoreno govori o tome. Tačan datum Kristovog rođenja uopšte nije poznat, što priznaje svaki mjerodavni autoritet u svijetu, mada bih vam, kada bi ovdje bilo mjesta, ukazao na stihove u Svetom Pismu koji, ako ništa drugo, daju čvrste osnove za tvrdnju da je Krist rođen rane jeseni, vjerovatno u mjesecu septembru - približno šest mjeseci nakon biblijskog praznika Pashe. Da je Bog želio da se pridržavamo i proslavljamo Kistovo rođenje ne bi od nas u potpunosti sakrio tačan datum Njegovog rođenja.

Enciklopedije kažu... Ni u Novom Zavjetu, niti bilo gdje drugdje u Bibliji ne postoji ijedna riječ o tome da treba držati Božić. Vođeni nadahnutim učenjima apostola Petra, Pavla i drugih, kršćani u prvom vijeku nikada nisu proslavljali Božić. Nijedan biblijski autoritet ne nalaže svetkovanje tog praznika, ma kako to čudno izgledalo. Odakle nam onda takav običaj?

Budući da je Božić dospio u naše krajeve preko Rimokatoličke crkve, provjerićemo šta kaže enciklopedija koju je objavila ta crkva. Pod odrednicom "Božić" stoji sljedeće: "Božića nema među praznicima najranije kršćanske Crkve. Prvi dokazi o postojanju te svetkovine potiču iz Egipta. Paganski običaji vezani za mjesec januar podsjećaju na Božić". U nastavku teksta priznaje se istina da "u Svetom Pismu samo grešnici slave svoj rođendan, dok sveci to ne čine".

Enciklopedija Britanika tvrdi: "Božić nije postojao među ranijim praznicima u crkvi..."

Dakle, taj praznik nije uspostavio Isus Krist, apostoli ili neki drugi biblijski autoritet, već je on tek kasnije odabran iz paganskih običaja i uveden u kršćansku religiju. Enciklopedija Amerikana kaže: "Prema mnogim izvorima Božić se nije slavio u prvim vjekovima kršćanske crkve pošto se u kršćanstvu uobičajilo proslavljanje smrti istaknutih ličnosti, a ne njihovog rođenja..." ("sveta večera", ustanovljena u Novom Zavjetu, predstavlja spomen na Kristovu smrt). "...tek u četvrtom vijeku uspostavljen je ovaj praznik u znak sjećanja na taj događaj (Kristovo rođenje). Pošto se nije pouzdano znalo koji je datum rođenja Isusa Krista, Crkva u zapadnom Rimskom Carstvu je u petom vijeku naredila da se Božić zauvijek proslavlja na dan starog rimskog festivala posvećenog rođenju Sola!" 

Sada molim za vašu pažnju! Gore priznati istorijski izvori tvrde da tokom prvih dvije do tri stotine godina kršćanske crkve kršćani nisu slavili Božić! Tek negdje u četvrtom vijeku naše ere taj praznik prodire na Zapad, tačnije u Rimsku crkvu da bi tek u petom vijeku ta crkva naredila da se Božić slavi kao zvaničan "kršćanski" praznik! Dakle, kako se jedan takav bezbožan običaj uvukao u takozvano kršćanstvo? Šaf-Hercogova enciklopedija, u svom tekstu koji nosi naslov "Božić", daje jedno dobro objašnjenje o tome kako se odvijao taj proces: "Ne može se precizno odrediti koliko je datum ovog praznika zavisio od najkraćeg dana u godini i paganskog festivala Brumalije (25. decembar), koji pada odmah nakon Saturnalija (17-24. decembar), kada se proslavljao dolazak "novog sunca". Paganski festivali - Saturnalija i Brumalija - bili su isuviše duboko ukorjenjeni u narodne običaje

da bi se za njih moglo reći da su nastali pod uticajem kršćanstva... Paganski festival koji se proslavljao orgijama i razuzdanim veseljem bio je toliko popularan, da je kršćanima bilo drago što su pronašli izgovor da, uz neke manje promjene u duhu i načinu svog slavlja, nastave da ga drže. Kršćanski propovjednici na Zapadu i Bliskom istoku protestovali su protiv nedolične ispraznosti kojom se proslavljalo rođenje Kristovo. Kršćani u Mesopotamiji su optužili svoju braću na Zapadu za idolatriju i obožavanje sunca pošto su ovi prihvatali taj paganski festival kao kršćanski praznik".

Ne zaboravite da je rimski svjet po svojoj prirodi paganski. Prije četvrtog vijeka naše ere broj kršćana u Rimskom Carstvu bio je mali. No, iako se njihov broj povećavao, kršćani su neprestano bili izloženi progonu od strane Rimske vlade i rimskih pagana. Međutim u četvrtom vijeku na rimski prijesto dolazi car Konstantin, koji ispovjeda kršćanstvo. On stavlja kršćansku religiju u istu zakonsku kategoriju sa paganizmom i tada stotine hiljada ljudi u rimskoj civilizaciji počinje da prihvata takvo popularno kršćanstvo. Ali ne treba zaboraviti da su ljudi u rimskom svijetu rasli sa paganskim običajima u kojima centralno mjesto zauzima idolopoklonički festival koji se održava 25. decembra. Svake godine ljudi su se tog dana veselili u naročitom prazničnom raspoloženju i duhu, pa budući da je ta svetkovina bila "pravo" uživanje, ljudi nisu željeli da je se odreknu! Šaf-Hercogova Enciklopedija objašnjava i to da je Konstantin u četvrtom vijeku zvanično priznao nedjelju kao kršćanski dan odmora (na engleskom "SUNday", odnosno "dan sunca"). Stoga su pagani, koji se već tada masovno okreću "kršćanstvu", primili taj dan paganskog obožavanja sunca i uticaj manihejstva (teorije koja identifikuje Sina Božijeg kao fizičko sunce), što im je poslužilo kao izgovor da svoj paganski festival - 25. decembar (datum rođenja boga sunca) - proglase danom rođenja Krista. Tako je Božić dospio u naše takozvano kršćanstvo! Taj praznik se može zvati bilo kojim imenom, ali on i dalje ostaje taj stari paganski festival u kome se obožava sunce, a jedino što se promjenilo je ime kojim ga danas zovemo! Zeca možete nazvati "lavom", ali on će i dalje ostati samo običan zec.

Još jedan citat iz Britanike: "Moguće je da su još 354. godine izvjesni Latini prebacili datum sa 6. januara na 25. decembar, kada pada praznik u čast boga Mitre ili rođenja nepobjedivog SUNCA. Sirijci i Jermeni ostali su vjerni 6. januaru, optužujući Rimljane da su obožavaoci sunca i idolopoklonici, utvrdivši da je praznik na dan 25. decembra izmišljotina Cerintovih učenika".

Ako je Božić stigao u naše krajeve preko Rimokatolika, a oni su ga preuzeli iz paganizma, odakle onda paganima taj praznik? Gdje, kada i kako je nastao Božić?

Božić je glavni običaj izopačenog sistema koji svako biblijsko proročanstvo i učenje naziva BABILONOM. Njegovo praktikovanje započelo je u prvobitnom Babilonu, gdje se taj običaj i razvio za vrijeme vladavine cara Nimroda! Da, Božić vuče korjene iz civilizacije koja je nastala nedugo nakon velikog Potopa u Bibliji (Nojeve barke). Izvorni osnivač babilonskog sistema je u stvari Nimrod, unuk Nojevog sina Hama. Još od tog doba ovaj sistem dominira nad cijelim svijetom. Babilon predstavlja sistem organizovanog takmičenja među vladama i carstvima u kojima upravljaju smrtni ljudi i zasniva se na ekonomskoj praksi utrkivanja (konkurencije) i stvaranja profita. Nimrod je bio graditelj babilonske kule - izvornog Babilona, kao i Ninive - drevne asirske prijestolnice - i mnogih drugih gradova. On je organizator prvog svjetskog carstva. Njegovo ime na hebrejskom dolazi od riječi "Marad", što znači "onaj koji se pobunio" (Prva knjiga Mojsijeva 10:6, 8-12). Mnogi stari spisi sadrže obilje podataka o ovom čovjeku, začetniku velikog, organizovanog, opštesvjetskog otpada od Boga, koji i dan danas preovladava u cijelom svijetu.

Nimrod je bio veliki zlikovac. Za njega se tvrdi da se oženio rođenom majkom - Semiramidom. Nakon njegove iznenadne smrti njegova majka-žena počela je da propagira zlu doktrinu po kojoj je Nimrod navodno preživio smrt tako što je postao duh. Semiramida je tvrdila da je preko noći iz jednog mrtvog panja izraslo razgranato zimzeleno drvo koje simboliše Nimrodovo rođenje u novi život. Propagirala je i to da Nimrod svake godine na svoj rođendan posjećuje to zimzeleno drvo i ostavlja poklone na njemu. Dan Nimrodovog rođenja bio je 25. decembar! Upravo tu se krije pravo poreklo božićne jelke.

Spletkama i manipulacijama, Semiramida je uspjela da postane babilonska "carica nebeska", a Nimrod, mada pod raznim imenima, "nebeski božanski sin". U tom idolopokloničkom kultu Nimrod je, nakon navodne regeneracije, postao i lažni Mesija, sin paganskog boga Sunca - Vala! "Majka i sin" (regenerisani Nimrod i Semiramida) postali su glavni predmeti obožavanja u tom lažnom babilonskom sistemu, a sam kult proširio se po cijelom svetu. U različitim zemljama i na različitim jezicima "majka i sin" nose različita imena. U Egiptu su poznati kao Izida i Oziris, u Aziji kao Cibela i Dijus, a u paganskom Rimu kao Fortuna i Jupiter. Krivotvorine Madone pronađene su čak i u Grčkoj, Kini, Japanu i Tibetu i to mnogo godina prije rođenja Isusa Krista!

U četvrtom i petom vijeku stotine hiljada pagana u rimskom svijetu "prihvataju" novopopularizovanu religiju - "kršćanstvo", ali zadržavaju stare paganske običaje i vjerovanja pod plaštom IMENÂ koja zvuče kršćanski. Tako je ideja o Madoni i slika "majke i djeteta" stekla popularnost koja je naročito dolazila do izražaja za vrijeme Božića. Svi smo se rodili i bili vaspitani u ovom babilonskom svetu. Duboko smo zagazili u sve te običaje koje, evo, praktikujemo već cijeloga života. Učili su nas da te običaje prihvatimo sa strahopoštovanjem, kao nešto presveto. Nikada nismo marili da otkrijemo odakle su nam došli ti običaji - iz Biblije ili iz paganskog idolopoklonstva!

Kada otkrijemo istinu obično budemo šokirani. Nažalost, čista istina vrijeđa neke ljude!

Međutim, Bog zapovjeda svojim vjernim propovednicima: "Viči iz grla, ne usteži se, podigni glas svoj kao truba, i objavi narodu mojemu bezakonja njegova". Ove činjenice su možda šokantne, ali to je čista istorijska i biblijska istina! Prava postojbina Božića je drevni Babilon. Božić je sastavni činilac organizovanog otpada kojim je sotona držao prevareni svijet u svojoj šaci tokom svih proteklih vjekova! U Egiptu se oduvijek vjerovalo da je sin boginje Iris (egipatsko ime za "caricu nebesku") rođen 25. decembra. Većina paganskog svjeta slavila je taj čuveni rođendan mnogo vjekova prije rođenja Isusa Krista.

25. decembar nije datum rođenja Isusa, istinitog Krista! Apostoli i rana istinita kršćanska Crkva nikada nisu slavili dan Kristovog rođenja. Ne postoji nijedna zapovjest, ni nalog u Bibliji o proslavi tog praznika. Naprotiv. Vjerovali ili ne, slavljenje rođendana je paganski, a ne kršćanski običaj. Biblija nam ne nalaže da obožavamo "Majku i djete". Apostoli i rani istiniti kršćani nikada nisu činili tako nešto! Sveto Pismo spominje da je anđeo rekao Mariji: "Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom", a u nastavku tog stiha piše: "Blagoslovljena si ti među ženama" - dodatak koji u najvjerodostojnijim izvornim grčkim rukopisima ne postoji. Jelisaveta je rekla Mariji: "Blagoslovljena si ti među ženama", a sama Marija: "Od sad će me zvati blaženom svi naraštaji" (Jevanđelje po Luci 1:28, 42, 48). Marija je dobila veliki blagoslov od Boga koji su zaista priznale sve potonje generacije, ali to ne znači da od nje treba praviti božanstvo, obožavati njenu ličnost ili je smatrati bogoslovom. Ona je obično ljudsko biće. Rasprostranjeno obožavanje Marije, "Majke Božije" i doktrina o bezgrešnom začeću (tvrdnja da je ostala djevica do kraja života) načinili su od nje krivotvorenog posrednika između Boga i ljudi, što predstavlja nastavak drevnog babilonskog idolopoklonstva koje se ustoličilo vještim obmanama Nimrodove žene Semiramide. Taj oblik idolopoklonstva neraskidivo je povezan sa idejom o "Božiću"! Tako su stare idolopokloničke "haldejske misterije" - čiji je rodonačelnik Nimrodova žena - preko paganskih religija dospjele u katoličku crkvu, ali pod novim imenima koja zvuče kršćanski. Iz katoličke crkve ove misterije su prenijete na protestanske vjeroispovesti, nakon čega su se proširile i na sav današnji svjet!

Odakle nekim ljudima običaj da drže imelu? Ovu biljku su zimi koristili stari pagani tokom festivala sunčeve prekretnice (suncostaja ili solsticija), pošto se smatralo da je imela, zbog njene navodno čudesne iscjeliteljske moći, svetinja za SUNCE. Paganski običaji ljubljenja ispod imele predstavljaju prvi korak u noć bančenja i pijane razuzdanosti - proslavu smrti "starog" i rođenja "novog" sunca u vrijeme zimskog suncostaja. Imela - svetinja u paganskim praznicima - je parazit! I sveta jagoda se smatrala svetinjom za boga sunca. Čak i paljenje vatre i svijeća u kršćanskim ceremonijama predstavlja puki nastavak paganskog običaja da se bog sunca, koji polako klone, podstakne na život kada sunce stigne na najnižu tačku na južnim nebesima! U knjizi "Odgovori na pitanja" autor Frederik Haskins piše: "Prema vjerovanju mojih izvora, upotreba božićnih vjenaca vodi porijeklo od paganskih običaja da se ukrašavaju zgrade i svetilišta za vrijeme praznika koji se slavio istog dana kad i Božić. Božićna jelka potiče iz Egipta, ali je ovaj običaj uveden mnogo ranije u odnosu na vrijeme kada se Božić pojavljuje kao praznik". 

Ali dobri stari Djeda Mraz ili Božić Bata sigurno nije tvorevina paganizma! Nažalost - jeste. Stvarni Djeda Mraz po svom karakteru nije tako svet i velikodušan kako to mnogi pretpostavljaju! Djeda Mraz potiče od "Svetog Nikole", rimokatoličkog biskupa iz petog 6 vijeka. U jedanaestom izdanju Enciklopedije Britanike, tom XIX, str. 648-9, kaže se sljedeće: "Sveti Nikola, biskup iz Mire. Svetac koga su Grci i Latini slavili šestog decembra... Legenda o Svetom Nikoli, koja kaže da je potajno darovao miraz trima kćerima jednog siromašnog građanina, smatra se izvorištem starog običaja da se na noć Svetog Nikole (6. decembra) krišom ostavljaju pokloni. Ovaj običaj je potom prenijet na dan Božića, pa otuda i potiče veza između Božića i Božić Bate".

Roditelji kažnjavaju djecu za laž, ali u vrijeme Božića ili Nove godine oni sami pričaju djeci laži o Djeda Mrazu! Možda zato nije čudo što mnoga djeca kad porastu saznaju istinu, pa povjeruju da je činjenica o postojanju Boga samo još jedan mit i legenda. Da li je kršćanski učiti djecu mitovima i lažima? Bog kaže: "NE SVJEDOČI LAŽNO!" Možda je laganje po ljudskom rezonovanju opravdano i ispravno, ali Bog kaže: "Neki se put čini

čovjeku prav, a kraj mu je put k smrti". U engleskom jeziku čak postoji izraz "stari Nik", termin koji se odnosi na đavola! Da li mislite da ima neke veze između te dvojice?

Sotona se pojavljuje kao "anđeo svjetla", sa ciljem da prevari ljude!

I tako, kada ispitamo činjenice, ostajemo zapanjeni nad otkrićem da uobičajeno držanje Božića nakon svega i nije prava kršćanska praksa, nego paganski običaj - jedan od babilonskih puteva na kojima se obreo naš narod!

Ali ako Biblija ćuti o slavljenju Božića i u njoj nije zapisano da su apostoli i rana istinita Crkva svetkovali taj praznik, onda mora da piše nešto o božićnoj i novogodišnjoj jelci!

Mnogi će se zaista iznenaditi kada budu čuli, a evo šta kaže Biblija - Knjiga proroka Jeremije 10:1-6 - "Ovako veli Gospod: ne učite se putu kojim idu narodi... Jer su uredbe u naroda taština, jer sjeku DRVO u šumi, djelo ruku umjetničkih sjekirom; Srebrom i zlatom ukrašuju ga, klinima i čekićima utvrđuju ga da se ne pomiče".

Savršen opis božićne jelke koja za Gospoda predstavlja "put naroda - uredbu (običaj) naroda". U ovom biblijskom tekstu nam se zapovjeda da se ne učimo takvom putu i da ga ne slijedimo! Taj put se u ovom pasusu Svetog Pisma smatra idolopoklonstvom. Peti stih podsjeća na činjenicu da drveta ne mogu da govore i hodaju - moraju da se nose. "Ne boj ih se (drveta), jer ne mogu zla učiniti, a ne mogu ni dobra učiniti". To nisu bogovi kojih se treba plašiti. Neki čak pogrešno tumače ovaj stih misleći da je njegova poenta u tome da istakne kako nije važno da li čovjek ima božićno drvo ili ne, ali ovaj stih to uopšte ne kaže.

Ali kada je riječ o najvažnijem djelu proslave Božića - kupovanju i davanju poklona - mnogi će trijumfalno uzviknuti: "Barem za to nam Biblija kaže da tako treba raditi! Nisu li mudraci odnijeli darove Isusu?" I u ovom slučaju očekuje nas poneko iznenađenje kada budemo saznali pravu istinu! Prvo obratimo pažnju na istorijsko poreklo običaja razmjenjivanja darova, a potom i da vidimo šta Biblija tačno kaže o tome.

Citiramo iz "Biblioteka Sakra", tom XII, strana 153-155: "Razmjena poklona među prijateljima karakteristična je za Božić i Saturnaliju, pa zato mora da su ga kršćani prihvatili od pagana, kao što Tertulijan jasno upozorava".

Činjenica je da običaj razmjenjivanja poklona među prijateljima i rođacima u vrijeme Božića, koji se tako čvrsto ukorijenio, nema u sebi ni najmanji trag kršćanstva! To zaista izgleda veoma čudno! Taj običaj ne slavi rođenje Isusa Krista, niti je nastao u čast tog dana! Pretpostavite da neka vama draga osoba slavi rođendan i da želite da ga proslavite sa njom. Da li biste u tom slučaju pokupovali izdašne poklone za sve goste na žurci, razmjenili ih sa prijateljima i onima koji su vam dragi, a da potpuno ignorišete kupovanje poklona onome čiji rođendan slavite? Gledano iz tog ugla izgleda kao apsurd, a upravo to rade ljudi svuda u svijetu! Oni slave dan koji ne predstavlja datum Kristovog rođenja, troše novac koji su s mukom zaradili na poklone koje potom razmjenjuju sa prijateljima i rođacima. Štaviše, iz mog višegodišnjeg iskustva koje vjerujem da većina izučavatelja Biblije može da potvrdi, mogu slobodno da kažem da sa približavanjem mjeseca decembra i januara skoro svi nominalni kršćani potpuno zaborave poklon za Krista, kao i razlog Njegovog rođenja.

Sada uzmite u obzir riječ Biblije o davanju poklona na dan kada je rođen Isus Krist, u Jevanđelju po Mateju 2:1-11 - "A kad se rodi Isus u Betlehemu Judejskome, za vremena cara Iroda, a to dođu mudraci od istoka u Jerusalim i kažu: Gdje je car Judejski... I ušavši u kuću vidješe dijete s Marijom materom njegovom, i padoše i pokloniše mu se; pa otvoriše dare svoje i darivaše ga: zlatom, i tamjanom, i smirnom". ZAŠTO je Isus darivan?

Vidite da su se oni raspitivali za dijete Isusa koje je rođeno da bude car Jevreja! Zašto su mu onda odnijeli darove? Da li zato što je bio Njegov rođendan? To sigurno nije bio razlog, jer su mudraci došli da ga vide nekoliko dana nakon njegovog rođenja! Da li su to učinili nama za primjer da bismo mi danas kupovali poklone jedni drugima? Ne. Dobro čitajte: oni nisu razmjenili poklone između sebe, nego "darivaše njega". Dakle, svoje poklone dali su Kristu, a ne svojim prijateljima, rođacima ili jedan drugome! Zašto?

Dopustite da citiram iz "Komentara" Adama Klarka, tom V, strana 46: "Stih 11. (I darivaše ga). Ljudi sa istoka nikada nisu izlazili pred careve i velikane bez poklona u ruci. Ovaj običaj se može često primjetiti u Starom Zavjetu, a on još uvijek postoji na Istoku i nekim novootkrivenim južnim ostrvima". Tu se dakle krije odgovor! Mudraci nisu uvodili nekakav novi kršćanski običaj razmjenjivanja poklona među prijateljima u čast Kristovog rođenja. Oni su slijedili stari istočni običaj da daruju cara kada pred njega izađu. Mudraci su lično izašli pred rođenog cara Jevreja, pa je običaj nalagao da iznesu darove, baš kao što je i carica Šiva (carica Savska) donijela darove Solomonu u Starom Zavjetu i kao što mnogi danas nose poklon kada idu u važnu posjetu.

Ne, običaj davanja poklona se uopšte ne zasniva na tom događaju o kojem smo pročitali u Svetom Pismu. Naprotiv, kao što se vidi iz gornjeg citata iz istorije, riječ je o nastavku starog paganskog običaja.

Božić i Nova godina su se pretvorili u komercijalnu sezonu koja se svake godine izdržava od velike reklame. U mnogim prodavnicama i na ulicama vide se maskirani "Djeda Mrazovi". Novine pišu o duhu Božića, prazničnom raspoloženju koje vlada tih dana i navodnom značenju tog praznika. Lakovjernim ljudima je toliko toga uliveno u glavu da se mnogi uvrijede kada im se kaže istina! Svake godine stvara se to "Božićno i novogodišnje raspoloženje", ne zato da bi se slavio Krist nego da bi se prodala roba!

Uostalom, kao i sve sotonine prevare i ova se pojavljuje kao "anđeo svjetla", budući da je napravljena da izgleda kao nešto što je dobro. Svake godine troše se milioni u svim valutama kada nastupi taj nalet trgovine naveliko i to na štetu svega onoga zbog čega je Isus i došao na ovaj svijet! Ta sezona kupovine dio je babilonskog ekonomskog sistema!

Živimo u Babilonu, kao što je biblijsko proročanstvo i predskazalo, a da toga nismo ni svjesni! Upozorenje stoji u Knjizi Otkrivenja 18:4 - "Izađite iz nje, narode moj, da se ne pomiješate sa njenim grijesima i da vam ne naude zla njena koja uskoro dolaze".

DOK MI SUTRA ŠUTIMO – VI ODGOVORITE!

Sutra, u subotu 01.10.2016. godine, izborna je šutnja. Dan kada konačno svi kandidati nemaju više mogućnost da, svako na svoj način, ubjeđuje birače zašto baš njemu treba da daju svoje povjerenje.

Eh... da vam ne bi bilo dosadno, te da bih vam pokušao približiti ono o čemu sam pričao i pisao unazad nekoliko mjeseci, odlučio sam postaviti neka pitanja na koja vi sami trebate naći odgovor. Pa da krenemo:

1.  Osam je kandidata za gradonačelnika Tuzle, ali rat se vodi između dva najjača oponenta. Jedan je prepoznatljiv, već deceniju i po na čelu grada. Drugi je novajlija – zajednički kandidat SDA – SBB. Otkud to da dvije ovako jake i ozbiljne stranke za kandidata za gradonačelnika predlože osobu sa 2 godine radnog staža?

2.     Bahrudin Hadžiefendić sa dvije godine radnog iskustva, imenovan je za ministra zdravlja TK, i to kao uposlenik farmaceutske kuće „Tuzlafarm“ koja je poslovala sa velikim gubitkom. Da li je to sukob interesa, posebno ukoliko uzmemo u obzir činjenicu da je Hadžiefendić u vrlo kratkom roku preko Budžeta TK i UKC-a pokrio sve gubitke svoje matične kuće?

3.     Bahrudin Hadžiefendić javno izjavljuje da je ponosan na činjenicu da je unuk SS oficira odlikovanog najvećim odlikovanjem NDH. Da li je to veličanje nacizma ili sloboda mišljenja, kako njegovi vojnici vole reći?

4.   Zašto se u Tuzli nije ujedinila sva ljevica? Ovdje posebno mislim na DF i SDP, obzirom da su pregovori bili skoro privedeni kraju?

5.    Da li je iznenadna kandidatura Alena Gadže povezana sa visokim funkcionerom DF-a Damirom Bećirovićem, čiji je brat dorektor sarajevske ispostave „Tuzlafarma“?

6.   Da li slučajno skoro svi povezani sa „Tuzlafarmom“ voze Audi Q7 registrovan na tu firmu?

7.  Zbog čega je Gradski odbor SDA Tuzla morao odustati od svog prijedloga za kandidaturu dr. Haruna Avdagića, uglednog Tuzlaka za gradonačelnika Tuzle? Da li je to povezano sa dogovorom na relaciji Kukić – Radončić?

8.  Da li iza njihovog dogovora stoji mafijaški plan uzurpacije tuzlanskih javnih preduzeća, jer su kantonalna već popunili sa svojim sumnjivim kadrovima – uglavnom iz Banovića?

9.     Koja je uloga Selima Bešlagića u rušenju ujedinjenja ljevice u Tuzli?

10.  Sada dobro pogledajte ovu sliku! Da li je Selim Bešlagić već napravio dogovor sa SDA – SBB kadrom, da vrati na početno stanje poništenu privatizaciju tuzlanskih javnih preduzeća? Da podsjetim – Bešlagić je kao guverner TK privatizovao skoro sva javna gradska preduzeća, a par godina kasnije OV Tuzla sve privatizacije je poništilo! Bešlagić je zbog toga pretrpio veliku štetu jer su sve privatizacije išle preko njegove privatne agencije za poslovno posredovanje!

11.  Da li Tuzlom pokušava zavladati „Nova snaga“ ili farmaceutska mafija??

12. I na kraju – zbog čega se dugogodišnji žestoki oponent SDP-u, BOSS, pomirio sa SDP-om na ovim izborima??

13. Da nije zbog svega gore navedenoga?

BOSS je stao uz SDP jer

TUZLA NE SMIJE PASTI!!!

DRAGANE TEŠIĆU - SMRT FAŠIZMU!!!

Najmorbidnija kampanja do sada zabilježena je u proteklih mjesec dana u Tuzli. Građani su po prvi puta zbunjeni. Zbog čega?

Ako hoćeš bez problema da vladaš narodom, uništi im škole i egzistenciju svedi na ucjenjivački minimum. Znači, napravi od njih ovce. SDA sa svojim partnerima u protekle skoro tri decenije svojski se potrudila da ovaj uslov ispuni do kraja. Onda, tim ovcama ponudi dobru priču i 20 – 50 KM - posao završen. Na žalost, ta taktika počinje da bude uspješna i u Tuzli.

Kec na desetku dobiju kada nađu podobnog „Srbina“ da za par stoja izleti na binu njihovog predizbornog skupa i gromoglasno izjavi kako su oni jedini zaštitnici interesa građana. Takvog jednog našli su i u Tuzli – Dragana Tešića, nadriglumca koji je godinama za svoje glumačke egzibicije uzimao lovu iz Budžeta Grada Tuzla.

Da ko pogrešno ne pomisli – u Tuzli nije teško naći Srbina. Teško je naći Srbina poltrona, moralnu lešinu, fukaru (koja dabogda da navija za Slobodu). To je Bahrudinu Hadžiefendiću i Sabahudinu Imamoviću pošlo za rukom.

Dragane Tešiću – prije samo nekoliko mjeseci skupljali smo ti novac za operaciju očiju! Izgleda da smo se zajebali, jer ti živiš u državi čija je vlast svima nama napravila blagostanje!! E pa, kada si toliki moralni mejt, možda bi bilo dobro da vratiš prevarenim ljudima pare!

Dragane Tešiću – nazivaš SDA-ovce svojim ratnim suborcima. To oni svi bili u studiju umjesto u rovu??

Dragane Tešiću – tužit ćeš Jasmina Imamovića jer je „više od pola Tuzle nazvao fašistima“?? Evo ti nekoliko fotki djeda na kojeg je tvoj kandidat ponosan. Pa dobro razmisli – šta si ti Dragane Tešiću kada podržavaš SS oficira odlikovanog najvećim odlikovanjem od strane Ante Pavelića!

Dragane Tešiću – ne seri za 200 maraka fukaro moralna i ne uvlači antifašističku Tuzlu u ralje Hadžiefendićeve ideologije za siću!

Dragane Tešiću – isti sam ti! Majka Srbijanka, otac Dalmatinac, ali za razliku od tebe ANTIFAŠISTI! I ne prodaji nam muda pod bubrege nego malo razmisli o budućnosti i egzistenciji svoje djece! Od par stoja za tvoja sranja sigurno ne mogu živjeti!

DRAGANE TEŠIĆU – SMRT FAŠIZMU!!!

Pa da sumiramo! Svi imaju program – Daj mi glas, ti si mi spas!!

Još 4 dana ostalo je do sudbonosne odluke građana Tuzle o tome da li će svoj život promjeniti na bolje ili na gore. Svi su nezadovoljni, svi su ozlojađeni, svima nešto fali. Ali... u nedjelju će veliki broj istih tih nezadovoljnika radije ostati uz facebook i komentarisati kako i dalje ništa ne valja.

Političke opcije su u ovoj kampanji građanima Tuzle ponudili toliko šarolikih ideja, ideologija, iskrenosti i laži, kako do sada nije zabilježeno. Jedni su ponosni na tekovine nacizma, drugi su ustrajni u odbrani antifašizma, a oni treći balansiraju na obje skije i čekaju konačnog pobjednika – kojem će nakon izbora u klizećem startu uletiti u analni otvor.

Jedni nude stabilnost, drugi nakon skoro 3 decenije vladavine nude nekakve promjene, treći glume čarobnjake i  nude nam život kakav želimo, a oni četvrti bi da budu dobre komšije. Rijetki su oni koji su građanima Tuzle ponudili nešto konkretno.

Cijela kampanja oslikala je kritiku drugih. Kritiku bez konkretnog prijedloga rješenja. „Dajte nama vlast pa ćete vidjeti!“ – uglavnom je poruka koja stiže iz stranačkih tabora. Zape mi za oko jedan mladi kandidat koji je za svoju kampanju uzeo konkretnu temu – povoljni stanovi za mlade. I baš je odudarao od ostalih panfletija, pa čak i u svojoj stranci.

Efikasna a ne glomazna administracija. Uvođenje modernih tehnologija u rad gradskih servisa, tako da se građanima omogući da svoja prava na dokumentaciju rješavaju efikasno u kancelariji svoje mjesne zajednice. Vraćanje statusa pravnog lica mjesnim zajednicama, uz pojedina ograničenja u svrhu sprečavanja zloupotreba, čime bi se otvorila mogućnost da mjesne zajednice dobrim dijelom same ulažu trud u svoj razvoj. Postavljanje sposobnih ljudi u mjesne zajednice, koji imaju iskustva i energije da kao najniži pravni organ lokalne samouprave apliciraju na međunarodne projekte, kako bi od stranih donatora obezbjedili sredstva za razvoj i izgradnju svoje lokalne zajednice. Ravnomjerna raspodjela sredstava za komunalnu izgradnju na svih 40 mjesnih zajednica. Veća briga za ekološki najugroženije mjesne zajednice usmjeravanjem većine sredstava od obeštećenja Elektroprivrede BiH u njihov razvoj. Rigorozniji uslovi za pogodnosti za otvaranje velikih tržnih centara, gdje će se za iste te pogodnosti vlasnici usloviti da zaposlenim tuzlacima daju pristojnu platu i redovno plaćaju doprinose. Konkretniji odnos prema omladinskim organizacijama, te izdvajanje većih sredstava za rad omladinskih organizacija i promociju njihovih djelanosti.

Ovo su samo neki od bitnih – konkretnih – segmenata za koje se budući vijećnici moraju zalagati. Ovo nismo čuli tokom, uglavnom morbidne kampanje. Sve što smo čuli, tipična je borba za položaj koji će izabranom zvaničniku donijeti ličnu korist. Zbog toga bi većina kandidata na ovim izborima mogla imati slogan „Glasajte za mene, jer vama će biti isto a makar će meni biti bolje!!“.

Sve ovo nabrojano promovisao je politički subjekt kojem i sam pripadam i čiji sam kandidat. Ah.. ti mediji, ti instrumenti u rukama režima. Zbog takvih medija, glas razumnih kandidata, uključujući i onog mladog kandidata koji se zalaže za stambeno zbrinjavanje mladih, nije došao do ušiju javnosti. Krajnji doseg su društvene mreže, a da mogu i njih bi u toku kampanje zabranili.

Zbog toga, u naredna četiri dana, dobro mućnite glavom i razmislite: Da li glas treba dati ličnim karijeristima ili svojim komšijama koji iskreno žele da pomognu razvoju svoga grada – svoje Tuzle – svoje svetinje!

DANIJEL SENKIĆ

Kako se borci za "bolju Tuzlu" ustvari bore za bolju Tuzlu?

U moru političkih programa na izbornoj političkoj pijaci u Tuzli, najglasnije su stranke koje se zalažu za bolju Tuzlu, efikasniju upravi u maksimalne uštede. Jedna od takvih je i nezavisna lista Zlatka Berbića, čiji je nosilac liste za Gradsko vijeće Tuzla dr. Sanda Kreitmayer Peštić. Kako će se dr. Peštić boriti za sve navedeno, pokazuje sljedeći primjer.

U neizbježnoj popitičkoj trgovini funkcijama u našem gradu, mjesto direktora JU "Dom mladih" Tuzla pripalo je Narodnoj stranci Radom za boljitak. Oni su na tu poziciju postavili Samiru Glavinić, koja u svom mandatu nije pokazala baš zapažene rezultate. Zbog takvog načina rada, Nadzorni odbor ove ustanove počeo je vršiti stanovite pritiske na direktoricu sa ciljem afirmacije njenog rada. Valjda zbog pomenutog pritiska, direktorica Glavinić otvorila je bolovanje, i to baš kod dr. Peštić. Samira Glavinić danas je kadar Tuzlanske alternative!

Stvar bi bila i više nego normalna, da je osoba koja je otvorila bolovanje stvarno bolesna. Bolovanje direktorice Doma mladih još traje, a njena bolest se manifestuje u žestokom plesu "Sirtakija" na jučerašnjoj svadbi kojoj je, tako bolesna, prisustvovala. Kakao direktorica Samira Glavinić igra slavni Sirtaki, uvjerite se sami.

Danijel Senkić: Tuzlom pokušava zavladati farmaceutska mafija

Danijel Senkić, novinar i urednik portala „Dosije.ba“ kandidat je BOSS – Bosanske stranke – Mirnes Ajanović za Gradsko vijeće Tuzla. Ovaj novinar postao je prepoznatljiv po istraživačkim tekstovima, zbog kojih je uglavnom završavao u sudskim klupama. Zanimljivo je da nijedan sudski spor još nije izgubio. Za ove izbore Senkić je svojom kandidaturom uveliko zbunio javnost.

„Mnogima je čudno zbog čega se neko kao ja ozbiljno kandidovao za Gradsko vijeće Tuzla. Mislim da je krajnje vrijeme da, osim istraživanja i pisanja dam i konkretan doprinos. A taj doprinos najbolje mogu dati kroz konkretan rad u interesu građana svoga grada.“, pojašnjava Senkić.

Salines: Zbog čega BOSS?

Senkić: Po ideološkom opredjeljenju sam socijaldemokrata, ali ne socijaldemokrata tipa prilagođavanja ove ideologije ličnim, stranačkim ili tamo nekim etno – religijskim interesima. BOSS ima konstantu djelovanju u cilju borbe za racionalne interese građana. Zbog toga i jesmo meta svima, svim segmentima društva, od vlasti do samih medija koji su nas zbog takvog djelovanja stavili pod totalnu medijsku i svaku drugu blokadu. Vrlo precizno rade svoj posao, građanima plasiraju informacije i spinove o nama onako kako oni žele. Mi smo primorani tražiti sasvim druge mogućnosti da dođemo do građana, ali u toj borni sigurno nećemo stati.

Salines: Osim BOSS-a postoje i druge socijaldemokatske opcije. Za SDP Vas neću pitali, jer ste u više navrata javno izrekli svoj stav o njima. Ali, postoji, recimo i Demokratska fronta koja je takođe ljevičarska stranka. Zašto ne sa njima?

Senkić: Demokratska fronta u Tuzli je sve osim ljevičarske stranke. To je interesna grupa i kandidatura Alena Gadže za gradonačelnika nije nikakav potez ljevice, nego iznuđeni potez interesnih grupa okupljenih oko nacionalističkih stranaka. Sve je usko povezano sa kandidaturom Bahrudina Hadžiefendića.

Salines: Hoćete da kažete da je Alena Gadžu ustvari kandidovala SDA ili SBB?

Senkić: Ne vucite me za jezik, neće valjati...

Salines: Želim. Ako već kažete nešto bilo bi lijepo i da pojasnite.

Senkić: Svi smo svjedoci predizbornih pregovora da SDP i DF ponude zajedničkog kandidata za gradonačelnika Tuzle. Sve je skoro bilo i riješeno, ali, ne lipši magarče... Na kraju, kao, uslov DF-a je da taj kandidat ne bude Jasmin Imamović, nego neko deseti. Otkud odjednom ta odluka? Ja vam kažem, usko je vezana za zahtjev Bahrudina Hadžiefendića prema pojedinim funkcionerima u DF-u, jer je dio vrha DF-a duboko upetljan u farmaceutski kriminalni lobi kojem pripada i sam Hadžiefendić. Pa tom linijom je i imenovan na mjesto ministra zdravlja u TK. A kandidatura Alena Gadže za cilj ima samo jedno – slabljenje pozicije Jasminu Imamoviću. Gadžo je ovdje pijun i kolateralna šteta.

Salines: A pripadnik farmaceutskog lobija iz DF-a je?

Senkić: Brat Damira Bećirovića.

Salines: Možda bi bilo dobro da nam malo detaljnije pojasnite tu vezu.

Senkić: A možda bi bilo dobro da se i ostale kolege počnu baviti istraživačkim novinarstvom. Pa i vi, zašto da ne. Recimo, provjerite na čije ime je registrovan Audi Q7 koji vozi Bahrudin Hadžiefendić. Bit će vam čudno, ali ministar zdravlja TK vozi auto čiji je vlasnik „Tuzlafarm“. Dakle, Hadžiefendić kao uposlenik farmaceutske kuće biva postavljen za ministra zdravlja. Nije li to malo sukob interesa, posebno ako se i dalje vodi kao kadar „Tuzlafarma“? Eh, sve bi to bilo normalno da njegova matična firma nije za njegovog mandata sa UKC Tuzla izvukla preko 10 miliona maraka kroz ekskluzivno pravo na prodaju lijekova i opreme. Toliko o Hadžiefendiću, hajdemo malo na Damira Bećirovića, lika iz vrhuške DF-a. Damir Bećirović vozi Audija Q7, vlasništvo „Tuzlafarma“. Ko je direktor „Sarajevofarma“?, ispostave „Tuzlafarma“ u Sarajevu?

Salines: Brat Damira Bećirovića.

Senkić: Da li trebam dalje pričati?

Salines: Možda i ne trebate. Neka čitatelji sami izvedu zaključak, a nadam se da će i ostale kolege imati pune ruke posla tragom ove priče. Šta mislite o kandidaturi Hadžiefendića i morbidnoj kampanji sa svih strana vezanoj za njegovu kandidaturu?

Senkić: O Hadžiefendiću kao osobi nisam kompetentan pričati. O Hadžiefendiću kao kandidatu za gradonačelnika Tuzle, jesam itekako. Čovjek koji javno kaže da je ponosan na djeda nacistu, javno je izrekao i za koju se ideologiju zalaže. To je opet on kao pojedinac. Ali kada iza njegove izjave stanu SDA i SBB, onda je to veliki problem. Znači, imamo dvije stranke, inače na vlasti u BiH, koje u naš grad pokušavaju uvestu nacističku ideologiju. I što nismo mogli povjerovati u to, sve sumnje je otklonio Sabahudin Imamović, predsjednik tuzlanske SDA svojim istupom na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća Tuzla kada je najmorbidnije reagovao na poziv Mirnesa Ajanovića da se u Tuzli sačuva antifašistička tradicija. Dakle, Bahrudin Hadžiefendić je pokušaj reinkarnacije njegovog djeda, i to je svakom pametnom čovjeku jasno.

Salines: Šta mislite o predizbornim sloganima stranaka u Tuzli?

Senkić: Napoj za ovce koje od gladi i ne kontaju šta piše. SDA – SNAGA ZA PROMJENE – a šta će oni mijenjati? Mislim, šta može da promjeni neko ko treću deceniju onaniše po našim životima i sudbinama? Šta da mijenja neko ko nas je doveo u samu provaliju, neko ko je rasprodao sve što se rasprodati moglo? SBB – MI NUDIMO STABILNOST! – Ovi pojma nemaju ni za šta su se kandidovali. Kakvu stabilnost? Pa ovo su lokalni, dakle komunalni izbori, a SBB nudi nekakvu stabilnost kao da su se kandidovali za članstvo u NATO savezu. DF – ZA ŽIVOT KAKAV ŽELIŠ! – Da nije malo preambiciozno. To Željko Komšić umislio da je svemoguć. Ej moj Željko, nemaš ti pojma koje su naše želje. Imamo čak i one morbidne izborne poruke. Jedna od njih je poruka „Naše stranke“ – BUDI DOBAR KOMŠIJA. Ovo što ću reći, vjerovatno se neće mnogima svidjeti. Ali ja ne pričam da bih se nekome dodvorio, nego da bih svima ukazao na činjenice, kakve god da su. Listu ove stranke koja želi da bude dobar komšija vodi čovjek čiji je rođeni brat bio komandant srpske diverzantske jedinice. Poginuo je na ratištu, a likvidirali su ga tuzlanski diverzanti. Da vas sad ja pitam: Da li neko kome su tuzlanski diverzanti likvidirali brata, koji je bio u službi ubijanja građana Tuzle i BiH, može da voli te iste građene Tuzle??

Salines: A izborni slogan BOSS-a?

Senkić: Izborni slogan BOSS-a je rezultat svega do sada što sam vam rekao. TUZLA NE SMIJE PASTI!

Salines: Kojim putem ćete ići ukoliko dobijete povjerenje građana i uđete u Gradsko vijeće Tuzla?

Senkić: Onim putem kojim BOSS konstantno i ide. Borba za interese i prava građana. Svjesni smo mi da takav vid borbe najviše ide na štetu samom BOSS-u. Mi ne balansiramo, ne uvlačimo se nikome zbog ličnih interesa. Zbog toga mnogima i izgledamo čudno. Mnogi nas ne mogu ni shvatiti, jer je ovdje jedino shvatljivo kada ste politička prostitutka. Jedino tada izgledate politički normalno. Mi ostajemo kakvi i jesmo, a da li će građani to prepoznati ili će poletiti za paklom kobasica pred istek roka ili za 20 maraka pred biračkim mjestom, ostaje da vidimo.

Salines: Kakvu završnicu kampanje očekujete u Tuzli?

Senkić: Najmorbidniju moguću. Već pripremam dokaze koji jasno pokazuju da SDA ne bira sredstva i da će u samoj završnici kampanje pribjeći najmorbidnijim spinovima a sve u cilju uzimanja vlasti u Tuzli. Ogromni su novci u igri. Viđenijim građanima šalju mailove i nude im određene svote novca da „uzburkaju“ građane, posebno u prigradskim mjesnim zajednicama. Otvoreno im traže brojeve računa i koliko novca žele. Naravno, ti dokazi će vrlo brzo izaći u javnost i građani moraju znati sa kojim se sredstvima koriste naci stranke da uzmu vlast u našem gradu. U nedostatku argumenata spinovat će nosioce ljevičarskih lista sa izmišljenim detaljima i njihovih privatnih života. Već su krenuli sa plakatom koji ne prije nekoliko dana osvanuo na ulicama Tuzle, gdje pozivaju Imamovića da se povuče zbog Slobode. Plakati nepotpisani, ali se jasno zna autor. Isto jutro, Sabahudin Imamović šeta Korzom i pregleda da li su plakati uredno polijepljeni.

Salines: Sabahudin Imamović?

Senkić: Moralna veličina, konstantan u svojoj ideologiji. Toliko konstantan da je devedesetih godina bio predsjednik Mjesnog odbora Foruma mladih SDP-a Šićki Brod. Dakle, samo jedan u moru onih čije moralne vrijednosti određuje lični interes. Da stvar bude gora, Sabahudin Imamović zbog ličnog interesa nije promjenio stranku, nego ideologiju. Zamislite koji moralni leš morate biti da uradite nešto slično.

Salines: I za kraj, Vaša poruka biračima.

Senkić: Vrlo jednostavna i jasna – TUZLA NE SMIJE PASTI!